Novi projekti u ruskoj naftnoj i plinskoj industriji, uključujući arktičku policu, obećavaju nastavak rasta domaćeg tržišta antikorozivnih premaza.
Pandemija COVID-19 donijela je ogroman, ali kratkoročni uticaj na globalno tržište ugljovodonika. U aprilu 2020. globalna potražnja za naftom je dosegnula najniži nivo od 1995. godine, povukavši referentnu cijenu nafte tipa Brent na 28 dolara po barelu nakon najbržeg porasta viškova zaliha nafte.
U nekom trenutku, američka cijena nafte je čak postala negativna po prvi put u historiji. Međutim, čini se da ovi dramatični događaji ne zaustavljaju aktivnost ruske naftne i gasne industrije, budući da se predviđa da će se globalna potražnja za ugljovodonicima brzo vratiti.
Na primjer, IEA očekuje da će se potražnja za naftom oporaviti na nivoe prije krize čim 2022. Rast potražnje za plinom – uprkos rekordnom smanjenju u 2020. – trebao bi se vratiti dugoročno, u određenoj mjeri, zbog ubrzanja globalne proizvodnje uglja do gas switching za proizvodnju električne energije.
Ruski divovi Lukoil, Novatek i Rosnjeft i drugi planiraju pokretanje novih projekata u oblasti vađenja nafte i gasa kako na kopnu tako i na arktičkom šelfu. Ruska vlada vidi eksploataciju svojih arktičkih rezervi putem LNG-a kao srž svoje energetske strategije do 2035.
U tom kontekstu, ruska potražnja za antikorozivnim premazima također ima sjajne prognoze. Ukupna prodaja u ovom segmentu iznosila je 18,5 milijardi rubalja u 2018. (250 miliona dolara), prema istraživanju koje je proveo moskovski think tank Discovery Research Group. Premazi za 7,1 milijardu rubalja (90 miliona dolara) uvezeni su u Rusiju, iako uvoz u ovom segmentu ima tendenciju pada, kažu analitičari.
Druga konsultantska agencija sa sjedištem u Moskvi, Concept-Centar, procijenila je da se prodaja na tržištu kretala između 25.000 i 30.000 tona u fizičkom smislu. Na primjer, 2016. godine tržište primjene antikorozivnih premaza u Rusiji procijenjeno je na 2,6 milijardi rubalja (42 miliona dolara). Vjeruje se da tržište kontinuirano raste tokom proteklih godina sa prosječnim tempom od dva do tri posto godišnje.
Učesnici na tržištu izražavaju uvjerenje da će potražnja za premazima u ovom segmentu biti u porastu u narednim godinama, iako se utjecaj pandemije COVID-19 još nije smanjio.
“Prema našim predviđanjima, potražnja će blago rasti [u narednim godinama]. Industriji nafte i plina potrebni su antikorozivni, otporni na toplinu, vatrootporni i druge vrste premaza za realizaciju novih projekata. Istovremeno, potražnja se pomjera prema jednoslojnim polifunkcionalnim premazima. Naravno, ne mogu se zanemariti posljedice pandemije koronavirusa, koja, inače, još nije gotova”, rekao je Maxim Dubrovsky, generalni direktor ruskog proizvođača premaza Akrus. „Prema pesimističkoj prognozi, izgradnja [u industriji nafte i gasa] možda neće ići tako brzo kao što je ranije planirano.
Država poduzima mjere za podsticanje investicija i postizanje planiranog tempa izgradnje.”
Necjenovna konkurencija
Na ruskom tržištu antikorozivnih premaza postoji najmanje 30 igrača, prema Industrial Coatings. Vodeći strani igrači su Hempel, Jotun, International Protective Coatings, Steelpaint, PPG Industries, Permatex, Teknos, između ostalih.
Najveći ruski dobavljači su Akrus, VMP, Ruske boje, Empils, Moskovski hemijski kombinat, ZM Volga i Raduga.
Tokom posljednjih pet godina, neke neruske kompanije, uključujući Jotun, Hempel i PPG, lokalizirale su proizvodnju antikorozivnih premaza u Rusiji. Iza takve odluke stoji jasno ekonomsko obrazloženje. Period povrata lansiranja novih antikorozivnih premaza na rusko tržište kreće se između tri i pet godina, procijenio je Azamat Gareev, direktor ZIT Rossilbera.
Prema Industrial Coatings, ovaj segment ruskog tržišta premaza mogao bi se opisati kao oligopsonija – tržišni oblik u kojem je mali broj kupaca. Nasuprot tome, broj prodavača je velik. Svaki ruski kupac ima svoje prilično stroge interne zahtjeve, kojih se dobavljači moraju pridržavati. Razlika između zahtjeva kupaca mogla bi biti drastična.
Kao rezultat toga, ovo je jedan od rijetkih segmenata ruske industrije premaza, gdje cijena nije među glavnim faktorima koji određuju potražnju.
Na primjer, Rosnjeft je odobrio 224 vrste antikorozivnih premaza, prema ruskom registru dobavljača premaza za naftnu i plinsku industriju. Poređenja radi, Gazprom je odobrio 55 premaza, a Transneft samo 34.
U nekim segmentima udio uvoza je prilično visok. Na primjer, ruske kompanije uvoze skoro 80 posto premaza za offshore projekte.
Konkurencija na ruskom tržištu za antikorozivne premaze je veoma jaka, rekao je Dmitrij Smirnov, generalni direktor Moskovskog hemijskog kombinata. To tjera kompaniju da drži korak sa potražnjom i pokrene proizvodnju novih linija premaza svakih nekoliko godina. Kompanija takođe vodi servisne centre, kontrolišu nanošenje premaza, dodao je on.
“Ruske kompanije za premaze imaju dovoljno kapaciteta za proširenje proizvodnje, što bi smanjilo uvoz. Većina premaza za naftne i gasne kompanije, uključujući i one za offshore projekte, proizvodi se u ruskim fabrikama. Ovih dana, za poboljšanje ekonomske situacije, za sve zemlje, važno je povećati proizvodnju dobara vlastite proizvodnje“, rekao je Dubrobsky.
Nedostatak sirovina za proizvodnju antikorozivnih premaza naveden je među faktorima koji sprečavaju ruske kompanije da prošire svoj udio na tržištu, objavio je Industrial Coatings, pozivajući se na analitičare lokalnog tržišta. Na primjer, postoji nedostatak alifatskih izocijanata, epoksidnih smola, cinkove prašine i nekih pigmenata.
“Hemijska industrija je jako ovisna o uvoznim sirovinama i osjetljiva je na njihove cijene. Zahvaljujući razvoju novih proizvoda u Rusiji i supstituciji uvoza, postoje pozitivni trendovi u pogledu nabavke sirovina za industriju premaza“, rekao je Dubrobsky.
“Potrebno je dalje povećavati kapacitete kako bismo se takmičili, na primjer, sa azijskim dobavljačima. Punila, pigmenti, smole, posebno alkidne i epoksidne, sada se mogu naručiti od ruskih proizvođača. Tržište izocijanatnih učvršćivača i funkcionalnih aditiva je uglavnom iz uvoza. O izvodljivosti razvoja naše proizvodnje ovih komponenti mora se razgovarati na državnom nivou.”
Premazi za offshore projekte u centru pažnje
Prvi ruski projekat na moru bila je stacionarna platforma za proizvodnju nafte otporna na led Prirazlomnaja u Pečorskom moru, južno od Nove zemlje. Gazprom je izabrao Chartek 7 od International Paint Ltd. Kompanija je navodno kupila 350.000 kg premaza za antikorozivnu zaštitu platforme.
Još jedna ruska naftna kompanija Lukoil upravlja platformom Korčagin od 2010. godine i platformom Philanovskoe od 2018. godine, obje u Kaspijskom moru.
Jotun je obezbijedio antikorozivne premaze za prvi projekat, a Hempel za drugi. U ovom segmentu zahtjevi za premazima su posebno strogi, jer je restauracija advokata premaza pod vodom nemoguća.
Potražnja za antikorozivnim premazima za offshore segment vezana je za budućnost svjetske industrije nafte i plina. Rusija posjeduje oko 80 posto naftnih i plinskih resursa koji se nalaze ispod arktičkog šelfa i većine istraženih rezervi.
Poređenja radi, SAD drže samo 10 posto resursa na policama, a slijede Kanada, Danska, Grenland i Norveška, koje dijele preostalih 10 posto među njima. Procijenjene ruske istražene rezerve nafte na moru iznose do pet milijardi tona ekvivalenata nafte. Norveška je druga sa milijardu tona dokazanih rezervi.
„Ali iz više razloga – i ekonomskih i ekoloških – ti resursi mogu ostati nepovratni,” rekla je Ana Kireeva, analitičarka organizacije za zaštitu životne sredine Bellona. “Prema mnogim procjenama, globalna potražnja za naftom mogla bi stati već za četiri godine, 2023. godine. Ogromni vladini investicijski fondovi koji su i sami izgrađeni na nafti također se povlače od ulaganja u naftni sektor – potez koji bi mogao potaknuti globalni kapital se udaljava od fosilnih goriva dok vlade i institucionalni investitori ulažu sredstva u obnovljive izvore energije.”
Istovremeno, očekuje se da će potrošnja prirodnog gasa rasti u narednih 20 do 30 godina – a gas čini najveći deo ruskih resursa ne samo na arktičkom šelfu već i na kopnu. Predsjednik Vladimir Putin rekao je da ima za cilj da Rusiju učini najvećim svjetskim dobavljačem prirodnog gasa – što je malo vjerojatna perspektiva s obzirom na konkurenciju Moskve sa Bliskog istoka, dodala je Kireeva.
Međutim, ruske naftne kompanije su tvrdile da će projekt na policama vjerovatno postati budućnost ruske naftne i plinske industrije.
Jedna od glavnih strateških oblasti Rosnjefta je razvoj resursa ugljovodonika na kontinentalnom pojasu, saopštila je kompanija.
Danas, kada su otkrivena i razvijena gotovo sva velika kopnena naftna i plinska polja, i kada tehnologije i proizvodnja nafte iz škriljaca ubrzano rastu, činjenica da se budućnost svjetske proizvodnje nafte nalazi na kontinentalnom pojasu Svjetskog okeana je nesporna, navodi Rosnjeft. navodi se u saopštenju na svojoj web stranici. Ruski šelf ima najveću površinu na svijetu: više od šest miliona km, a Rosnjeft je najveći vlasnik licenci za ruski kontinentalni pojas, dodala je kompanija.
Vrijeme objave: Apr-17-2024
