Novi projekti u ruskoj naftnoj i plinskoj industriji, uključujući i arktički šelf, obećavaju kontinuirani rast domaćeg tržišta antikorozivnih premaza.
Pandemija COVID-19 imala je ogroman, ali kratkoročni utjecaj na globalno tržište ugljikovodika. U aprilu 2020. godine, globalna potražnja za naftom dostigla je najniži nivo od 1995. godine, snizivši referentnu cijenu sirove nafte Brent na 28 dolara po barelu nakon najbržeg porasta viška zaliha nafte.
U nekom trenutku, cijena američke nafte je čak postala negativna po prvi put u historiji. Međutim, čini se da ovi dramatični događaji nisu zaustavili aktivnost ruske naftne i plinske industrije, budući da se predviđa brz oporavak globalne potražnje za ugljikovodicima.
Na primjer, IEA očekuje da će se potražnja za naftom oporaviti na nivo prije krize već 2022. godine. Rast potražnje za plinom – uprkos rekordnom smanjenju u 2020. godini – trebao bi se vratiti dugoročno, do određene mjere, zbog ubrzanog globalnog prelaska s uglja na plin za proizvodnju električne energije.
Ruski giganti Lukoil, Novatek i Rosneft, te drugi, planiraju pokretanje novih projekata u oblasti vađenja nafte i gasa, kako na kopnu tako i na arktičkom šelfu. Ruska vlada smatra eksploataciju svojih arktičkih rezervi putem tečnog prirodnog plina (LNG) ključnom tačkom svoje energetske strategije do 2035. godine.
U tom kontekstu, ruska potražnja za antikorozivnim premazima također ima optimistične prognoze. Ukupna prodaja u ovom segmentu iznosila je 18,5 milijardi rubalja u 2018. godini (250 miliona dolara), prema istraživanju koje je provela moskovska istraživačka grupa Discovery Research Group. U Rusiju je uvezeno premaza u vrijednosti od 7,1 milijarde rubalja (90 miliona dolara), iako uvoz u ovom segmentu ima tendenciju smanjenja, prema analitičarima.
Druga konsultantska agencija sa sjedištem u Moskvi, Concept-Center, procijenila je da se prodaja na tržištu kretala između 25.000 i 30.000 tona u fizičkom smislu. Na primjer, 2016. godine tržište za primjenu antikorozivnih premaza u Rusiji procijenjeno je na 2,6 milijardi rubalja (42 miliona dolara). Vjeruje se da tržište posljednjih godina stalno raste prosječnim tempom od dva do tri posto godišnje.
Učesnici na tržištu izražavaju uvjerenje da će potražnja za premazima u ovom segmentu rasti u narednim godinama, iako utjecaj pandemije COVID-19 još nije jenjavao.
„Prema našim prognozama, potražnja će se blago povećati [u narednim godinama]. Naftnoj i gasnoj industriji potrebni su antikorozivni, toplotno otporni, vatrootporni i druge vrste premaza za realizaciju novih projekata. Istovremeno, potražnja se pomjera ka jednoslojnim polifunkcionalnim premazima. Naravno, ne mogu se zanemariti posljedice pandemije koronavirusa, koja, inače, još nije završena“, rekao je Maksim Dubrovski, generalni direktor ruskog proizvođača premaza Akrus. „Prema pesimističnoj prognozi, izgradnja [u naftnoj i gasnoj industriji] možda neće ići tako brzo kao što je ranije planirano.“
Država preduzima mjere za podsticanje investicija i postizanje planiranog tempa izgradnje.
Necjenovna konkurencija
Prema podacima kompanije Industrial Coatings, na ruskom tržištu antikorozivnih premaza posluje najmanje 30 kompanija. Vodeći strani igrači su, između ostalih, Hempel, Jotun, International Protective Coatings, Steelpaint, PPG Industries, Permatex, Teknos.
Najveći ruski dobavljači su Akrus, VMP, Ruske boje, Empils, Moskovski hemijski kombinat, ZM Volga i Raduga.
Tokom posljednjih pet godina, neke neruske kompanije, uključujući Jotun, Hempel i PPG, lokalizovale su proizvodnju antikorozivnih premaza u Rusiji. Postoji jasan ekonomski razlog za takvu odluku. Period otplate ulaganja u lansiranje novih antikorozivnih premaza na rusko tržište kreće se između tri i pet godina, procijenio je Azamat Gareev, direktor ZIT Rossilbera.
Prema Industrial Coatings, ovaj segment ruskog tržišta premaza mogao bi se opisati kao oligopson - oblik tržišta u kojem je broj kupaca mali. Nasuprot tome, broj prodavaca je velik. Svaki ruski kupac ima svoj prilično strog interni skup zahtjeva koje dobavljači moraju ispunjavati. Razlika između zahtjeva kupaca može biti drastična.
Kao rezultat toga, ovo je jedan od rijetkih segmenata ruske industrije premaza gdje cijena nije među glavnim faktorima koji određuju potražnju.
Na primjer, Rosnjeft je odobrio 224 vrste antikorozivnih premaza, prema ruskom registru dobavljača premaza za naftnu i plinsku industriju. Poređenja radi, Gazprom je odobrio 55 premaza, a Transnjeft samo 34.
U nekim segmentima, udio uvoza je prilično visok. Na primjer, ruske kompanije uvoze gotovo 80 posto premaza za offshore projekte.
Konkurencija na ruskom tržištu antikorozivnih premaza je veoma jaka, rekao je Dmitrij Smirnov, generalni direktor Moskovskog hemijskog kombinata. To tjera kompaniju da prati potražnju i pokreće proizvodnju novih linija za premaze svake dvije godine. Kompanija također vodi servisne centre koji kontrolišu nanošenje premaza, dodao je.
„Ruske kompanije za premaze imaju dovoljne kapacitete za proširenje proizvodnje, što bi smanjilo uvoz. Većina premaza za naftne i plinske kompanije, uključujući i one za offshore projekte, proizvodi se u ruskim pogonima. Danas je, kako bi se poboljšala ekonomska situacija, za sve zemlje važno povećati proizvodnju robe vlastite proizvodnje“, rekao je Dubrobski.
Nedostatak sirovina za proizvodnju antikorozivnih premaza naveden je među faktorima koji sprječavaju ruske kompanije da prošire svoj udio na tržištu, izvijestio je Industrial Coatings, pozivajući se na lokalne tržišne analitičare. Na primjer, postoji nestašica alifatskih izocijanata, epoksidnih smola, cinkove prašine i nekih pigmenata.
„Hemijska industrija je u velikoj mjeri ovisna o uvoznim sirovinama i osjetljiva je na njihove cijene. Zahvaljujući razvoju novih proizvoda u Rusiji i supstituciji uvoza, postoje pozitivni trendovi u pogledu snabdijevanja sirovinama za industriju premaza“, rekao je Dubrobski.
„Neophodno je dodatno povećati kapacitete kako bismo se takmičili, na primjer, s azijskim dobavljačima. Punila, pigmenti, smole, posebno alkidne i epoksidne, sada se mogu naručiti od ruskih proizvođača. Tržište za izocijanatne učvršćivače i funkcionalne aditive uglavnom se obezbjeđuje uvozom. Izvodljivost razvoja naše proizvodnje ovih komponenti mora se razmotriti na državnom nivou.“
Premazi za offshore projekte u centru pažnje
Prvi ruski offshore projekt bila je stacionarna naftna platforma otporna na led Prirazlomnaya u Pečorskom moru, južno od Nove Zemlje. Gazprom je odabrao Chartek 7 od International Paint Ltd. Kompanija je navodno kupila 350.000 kg premaza za antikorozivnu zaštitu platforme.
Druga ruska naftna kompanija Lukoil upravlja platformom Korčagin od 2010. godine i platformom Filanovskoe od 2018. godine, obje u Kaspijskom moru.
Jotun je obezbijedio antikorozivne premaze za prvi projekat, a Hempel za drugi. U ovom segmentu, zahtjevi za premaze su posebno strogi, budući da je restauracija premaza pod vodom nemoguća.
Potražnja za antikorozivnim premazima za offshore segment povezana je s budućnošću globalne naftne i plinske industrije. Rusija posjeduje oko 80 posto naftnih i plinskih resursa skrivenih ispod arktičkog šelfa i većinu istraženih rezervi.
Poređenja radi, SAD drže samo 10 posto resursa na šelfu, a slijede Kanada, Danska, Grenland i Norveška, koje među sobom dijele preostalih 10 posto. Procijenjene istražene rezerve nafte na moru Rusije iznose pet milijardi tona ekvivalenta nafte. Norveška je na drugom mjestu sa milijardom tona dokazanih rezervi.
„Ali iz više razloga – i ekonomskih i ekoloških – ti resursi mogu ostati nepokriveni“, rekla je Anna Kireeva, analitičarka organizacije za zaštitu okoliša Bellona. „Prema mnogim procjenama, globalna potražnja za naftom mogla bi se zaustaviti već za četiri godine, tačnije 2023. godine. Ogromni vladini investicijski fondovi koji su i sami izgrađeni na nafti također se povlače iz ulaganja u naftni sektor – potez koji bi mogao potaknuti globalno pomicanje kapitala s fosilnih goriva, jer vlade i institucionalni investitori ulažu sredstva u obnovljive izvore energije.“
Istovremeno, očekuje se da će potrošnja prirodnog gasa rasti u narednih 20 do 30 godina - a gas čini najveći dio ruskih resursa ne samo na arktičkom šelfu već i na kopnu. Predsjednik Vladimir Putin rekao je da mu je cilj da Rusija postane najveći svjetski dobavljač prirodnog gasa - što je malo vjerovatna perspektiva s obzirom na konkurenciju Moskve s Bliskog istoka, dodala je Kireeva.
Međutim, ruske naftne kompanije tvrde da će projekat na šelfu vjerovatno postati budućnost ruske naftne i plinske industrije.
Jedno od glavnih strateških područja Rosnjefta je razvoj ugljikovodičnih resursa na kontinentalnom šelfu, saopštila je kompanija.
Danas, kada su gotovo sva glavna kopnena naftna i plinska polja otkrivena i razvijena, i kada tehnologije i proizvodnja škriljaste nafte brzo rastu, činjenica da se budućnost svjetske proizvodnje nafte nalazi na kontinentalnom šelfu Svjetskog okeana je neosporna, navodi Rosnjeft u saopštenju na svojoj web stranici. Ruski šelf ima najveću površinu na svijetu: Više od šest miliona km², a Rosnjeft je najveći vlasnik licenci za ruski kontinentalni šelf, dodala je kompanija.
Vrijeme objave: 17. april 2024.
