Južnoafrička industrija premaza, klimatske promjene i zagađenje plastikom

Plin staklene bašte (GHG) uzrokovan visokim sadržajem fosilnih goriva i lošom praksom upravljanja otpadom dva su od vodećih izazova s ​​kojima se suočava afrička industrija premaza, a otuda i hitnost inovativnih održivih rješenja koja ne samo da štite održivost industrije, već osiguravaju proizvođače i igrače u cijelom svijetu. lanac vrijednosti minimalnih poslovnih rashoda i visoke zarade.

Stručnjaci sada pozivaju na povećanje fokusa na potrošnju energije i prakse prije potrošnje kada je u pitanju ambalaža kako bi se smanjio otpad za jednokratnu upotrebu ako region želi efektivno doprinijeti neto nuli do 2050. godine i proširiti kružnost lanca vrijednosti industrije premaza.

Južna Afrika
U Južnoj Africi, veliko oslanjanje na fosilne izvore energije za pogon postrojenja za premazivanje i nepostojanje dobro reguliranih i provedivih postupaka odlaganja otpada primorali su neke od kompanija za premazivanje u zemlji da se odluče za ulaganja u snabdijevanje čistom energijom i rješenja za pakovanje koje mogu ponovo koristiti i reciklirati i proizvođači i njihovi potrošači.

Na primjer, Polyoak Packaging sa sjedištem u Cape Townu, kompanija koja je specijalizirana za dizajn i proizvodnju ekološki odgovorne krute plastične ambalaže za hranu, piće i industrijsku primjenu, navodi klimatske promjene i zagađenje plastikom, koji se dijelom pripisuju proizvodnom sektoru, uključujući industrija premaza, dva su svjetska „opaka problema“, ali za koja su rješenja dostupna za inovativne igrače na tržištu premaza.

Cohn Gibb, menadžer prodaje kompanije, rekao je u Johanesburgu u junu 2024. da energetski sektor čini više od 75% emisija stakleničkih plinova s ​​globalnom energijom dobivenom iz fosilnih goriva. U Južnoj Africi, fosilna goriva čine do 91% ukupne energije u zemlji u poređenju sa 80% na globalnom nivou, pri čemu ugalj dominira u nacionalnom snabdevanju električnom energijom.

„Južna Afrika je 13. najveći emiter gasova staklene bašte na globalnom nivou sa energetskim sektorom koji ima najviše ugljenika među zemljama G20“, kaže on.

Eskom, južnoafrička elektroprivreda, “je najveći svjetski proizvođač stakleničkih plinova jer emituje više sumpor-dioksida nego SAD i Kina zajedno”, primjećuje Gibb.

Visoke emisije sumpor-dioksida imaju implikacije na proizvodni proces i sisteme u Južnoj Africi izazivajući potrebu za opcijama čiste energije.
Želja da se podrže globalni napori za smanjenje emisija izazvanih fosilnim gorivom i smanjenje vlastitih operativnih troškova, kao i za ublažavanje stalnog smanjenja opterećenja koje nameću Eskom troškovi, dovela je Polyoak do obnovljive energije koja bi omogućila da kompanija proizvodi skoro 5,4 miliona kwh godišnje .

Proizvedena čista energija „uštedila bi 5.610 tona emisija CO2 godišnje za koje bi bilo potrebno 231.000 stabala godišnje za apsorpciju“, kaže Gibb.

Iako je nova investicija u obnovljivu energiju neadekvatna da podrži poslovanje Polyoaka, kompanija je u međuvremenu investirala u generatore kako bi osigurala neprekidno napajanje tokom smanjenja opterećenja za optimalnu efikasnost proizvodnje.

Na drugom mjestu, Gibb kaže da je Južna Afrika jedna od zemalja s najgorim praksama upravljanja otpadom u svijetu i da bi bilo potrebno inovativna rješenja za pakiranje od strane proizvođača premaza kako bi se smanjila količina otpada koji se ne može ponovno koristiti i koji se ne može reciklirati u zemlji u kojoj do 35% otpada domaćinstava nemaju oblik sakupljanja otpada. Velik dio generiranog otpada ilegalno se odlaže i odlaže u reake koja često proširuju neformalna naselja, kaže Gibb.

Pakovanje za višekratnu upotrebu
Najveći izazov upravljanja otpadom dolazi od toga što kompanije za pakiranje plastike i premaza imaju priliku da smanje opterećenje okoliša kroz dugotrajnu višekratnu ambalažu koja se može lako reciklirati ako je potrebno.

Godine 2023. Ministarstvo šumarstva i ribarstva i okoliša Južne Afrike razvilo je smjernice za pakovanje koje pokrivaju četiri kategorije tokova ambalažnog materijala od metala, stakla, papira i plastike.

Smjernica je, kaže odjel, pomoći u “smanjenju količine ambalaže koja završava na deponijama poboljšanjem dizajna proizvoda, povećanjem kvaliteta proizvodnih praksi i promicanjem prevencije otpada”.

“Jedan od ključnih ciljeva ove smjernice za pakiranje je pomoći dizajnerima u svim oblicima pakiranja s boljim razumijevanjem implikacija njihovih odluka o dizajnu na okoliš, čime se promovira dobra ekološka praksa bez ograničavanja izbora”, rekla je bivša ministrica DFFE-a Creecy Barbara, koja od tada je premješten u odjel za transport.

U Polyoaku, Gibb kaže, rukovodstvo kompanije gura naprijed sa svojim papirnim pakovanjem koje se fokusira na „ponovnu upotrebu kartona za spašavanje drveća“. Polyoak kartoni su napravljeni od kartona za hranu iz sigurnosnih razloga.

„U prosjeku je potrebno 17 stabala za proizvodnju jedne tone karbonske ploče“, kaže Gibb.
“Naša shema povrata kartona olakšava ponovnu upotrebu svake kutije u prosjeku pet puta”, dodaje on, navodeći prekretnicu iz 2021. godine od kupovine 1600 tona novih kartona, ponovno korištenje i na taj način spašavajući 6.400 stabala.”

Gibb procjenjuje da se za više od godinu dana ponovnom upotrebom kartona spašava 108.800 stabala, što je ekvivalent milion stabala za 10 godina.

DFFE procjenjuje da je više od 12 miliona tona papira i papirne ambalaže vraćeno za reciklažu u zemlji u posljednjih 10 godina, a vlada kaže da je više od 71% povratnog papira i ambalaže prikupljeno u 2018. godini, što iznosi 1.285 miliona tona.

Ali najveći izazov s kojim se suočava Južna Afrika, kao i mnoge afričke zemlje, je sve veće neregulisano odlaganje plastike, posebno plastičnih peleta ili nurdles.

“Industrija plastike mora spriječiti izlivanje plastičnih peleta, pahuljica ili praha u okoliš iz proizvodnih i distribucijskih objekata”, rekao je Gibb.

Trenutno, Polyoak vodi kampanju nazvanu 'catch that pellet drive' koja ima za cilj sprječavanje plastičnih peleta prije nego što uđu u kanalizaciju za oborinske vode Južne Afrike.

“Nažalost, plastične pelete se pogrešno smatraju ukusnim obrokom za mnoge ribe i ptice nakon što prođu kroz odvodne kanale gdje se probijaju u naše rijeke putujući nizvodno u okean i na kraju isplivaju na naše plaže.”

Plastični peleti potječu od mikroplastike dobivene od prašine guma i mikrovlakana pranjem i sušenjem odjeće od najlona i poliestera.

Najmanje 87% mikroplastike je prodato oznakama na putu (7%), mikrovlaknima (35%), gradskoj prašini (24%), gumama (28%) i nurdlesima (0,3%).

Situacija će vjerovatno potrajati jer DFFE kaže da Južna Afrika „nema velike programe upravljanja otpadom nakon potrošnje za odvajanje i preradu biorazgradive i kompostabilne ambalaže.

“Kao posljedica toga, ovi materijali nemaju suštinsku vrijednost za formalne ili neformalne sakupljače otpada, tako da će proizvodi vjerovatno ostati u okolišu ili, u najboljem slučaju, završiti na deponiji”, rekao je DFFE.

Ovo je uprkos postojanju Zakona o zaštiti potrošača, odjeljci 29 i 41 i Zakona o standardima iz 2008., odjeljci 27(1) i {2) koji zabranjuju lažne, obmanjujuće ili obmanjujuće tvrdnje u vezi sa sastojcima proizvoda ili karakteristikama performansi, kao i preduzećima da lažno tvrde ili posluju u način koji će vjerovatno “stvoriti utisak da su proizvodi usklađeni sa južnoafričkim nacionalnim standardom ili drugim publikacijama SABS-a”.

Kratkoročno i srednjoročno, DFFE poziva kompanije da smanje uticaj proizvoda i usluga na životnu sredinu kroz čitav njihov životni ciklus „pošto su klimatske promene i održivost najveći izazovi današnjeg društva, oni su najvažniji za njih“.